Kako prebaciti MiniSIM u MicroSIM društvo

Ok, trebalo je oživjeti jedan stari Tomato broj koji već neko vrijeme nije u uporabi. U međuvremenu, dok se isti trgao od ljubomore, naišao je jedan BonBon i kratkotrajna, prijelazna veza s uvijek skupim VIP-om (iako trenutno imaju dobru/povoljnu Zakon! tarifu).

Kako sam uzeo novi mobitel, po prvi put nešto što imalo prati moderne trendove, u njega je išla manja, tzv. microSIM kartica. Iz iskustva drugih (T-Mobile i Tele2) saznao sam da je dovoljno otići u poslovnicu sa starom, a ubrzo dobijete novu, manju i prikladnu karticu, posve besplatno i sa smiješkom.

Na web stranicama Tomato operatera pak piše da zamjena košta 20,33 kune te popis prodajnih mjesta gdje se ista može obaviti. Ništa mi nije bilo jasno, pa zar im nije u cilju da zadrže kupce? Pogledao sam opcije, razna uputstva na YouTubeu za samostalno rezanje, ali i ubrzo odustao od te ideje. Konačno odem u jednu od nabrojanih poslovnica u blizini i “teta” mi besplatno izreže karticu onim “klikerom“, gdje se kartica umetne i snažnim pritiskom isiječe. Znači da postoji mogućnosti manevriranja iliti na lijepe oči s prodavačima u centrima, stoga svakako pokušajte malo improvizacije prije negoli vas “oderu” za nešto što bi podrazumijevano trebalo biti besplatno.

Također, uzimao sam još jedan box s microSIM karticom, kaže djevojka 50 kuna, ja već pokudno otvaram novčanik a ona taman iz ladice izvadi već zaboravljenu hrpu od desetak promo kartica (SIM i microSIM u jednom) s 20 kuna na računu, za svega 20 kuna. Pobjeda. Sad još za 49 kuna aktivirati Brutalu i mir (1500 svega prema svima + extra 500 MB, nek’ se nađe)….

Sve u svemu, za kraj, Tomato je trebao znati bolje kad je ovo u pitanju, jer nekad su i takve male, gotovo nebitne stvari – bitne.

Kako nalijepiti zaštitnu foliju na mobitel – metoda koja uspijeva

Nikada nisam nosao zaštitne folije, uglavnom jer pazim na mobitel, međutim uvijek se može naći koje zrnce pijeska u džepu od hlača, a onda ne pomaže niti najnoviji Corning Gorilla ili drugi premazi. Zato su folije izvrsna stvar, a najbolje od svega je što su ultra jeftine (oko dolar ili dva), dodatno štite vaš zaslon od grebanja, a nanesu li se kako treba, neće se niti primijetiti da je na mobitelu.

Slučajno sam postao vlasnik jedne, naime, prodavač s eBaya ubacio je jednu zajedno s maskom što sam naručio (ponekad to znaju napraviti).

Dobio sam i krpicu za čišćenje zaslona, očistio da sjaji, pripremio i krenuo. Nikako nisam mogao pogoditi perfektnu lokaciju, uvijek bi milimetar virilo sa strane, ili prekrivalo prednju kameru, a ako ne nju, onda donji mikrofon. Jednom sam skoro uspio, čak i većinu zraka istjerao van, ali nakon saznanja da ipak nije savršeno, izgubio živce i skinuo foliju (ionako čekam kaljeno staklo da stigne, pa rek’o what a hell).

Dati ću vam dva savjeta, prvi je da zračni balončići nisu vaš problem, njih se lagano istjera kreditnom karticom ili komadom plastike/kartona. Problem je prašina, jer ako i zrnce ostane, ostat će i balon kojeg se nećete moći riješiti. Gledajte da sve obavljate u čistom okolišu, jer svega par sekundi je dovoljno da vama nevidljiva zrnca prašine zasjednu na zaslon. Za čišćenje je najbolje koristiti 70 postotni alkohol ili antistatični LCD sprej. Čak je dobro ostaviti kap alkohola na zaslonu da se folija ne pomiče previše dok je namještate. Poslije toga dobro očistite zaslon krpicom koju ste dobili uz foliju.

Drugi savjet je video koji se nalazi ispod teksta, u svega tri minute objasnite će vam metodu-za-idiote s kojom ne možete pogriješiti te nakon gledanja i praćenja uputa, savršeno postaviti svoju foliju.

Toliko za sada, uskoro ćete moći čitati o tzv. “tempered” staklu ilti kaljenom staklu. Do tad, u komentarima ostavite svoja iskustva ili savjete.

Rangiranje grafičkih (GPU) čipova za mobitele

Čitajući specifikacije određenog mobitela ili tableta, uglavnom se fokusiramo na procesor, količinu radne memorije, unutarnje memorije, kamere i ostalih detalja, dok se rijetko sjetimo grafičkog čipa, esencijalnog za ugodan i fluidan rad sučelja, ugodno pregledavanje interneta (grafički čip je uvelike zadužen za renderiranje web stranica) te igranje igara u dvije ili tri dimenzije.

Najčešće, grafički čip je vezan uz proizvođača čitavog čipseta odnosno SoC-a. U popularnim Qualcommovim rješenjima uglavnom nalazimo Adreno grafičke čipove, prvotno izrađene od strane AMD/ATI-ja, a zatim prodane Qualcommu. Ovo je bila jedna velika pogreška, jer su Adreno čipovi bili užasno loši, sve dok ih Qualcomm nije usavršio. Prvi za kojeg možemo reći da vrijedi nešto je Adreno 200, svi iza njega nisu vrijedni spomena.

Jednako poplarni proizvođač čipova, MediaTek (Taiwan), često u svoje SoC-eve ubacuje također vrlo popularne PowerVR čipove (nalazimo ih i u Apple iPhone uređajima, a koristi ih i Intel), međutim, u zadnje vrijeme MediaTek se radije opredjeljuje za ARM Mali čipove. Mali grafičke čipove nalazimo i na Allwinner Brand Rockchip semiconductor pločama. Ostaje nam NVIDIA koja uvijek sprema nešto iz vlastite kuhinje, te Broadcom koji se opredijelio za VideoCore Graphic GPU-ove.

U jeftinim mobitelima i tabletima naći ćemo svašta, oko pola desetljeća star Adreno 200, zatim Adreno 203 ili 205, ARM Mali MP/MP2 te PowerVR GSX531. Ovi čipovi su zastarjeli i mogu se iskoristiti samo za najosnovnije zadaće, eventualno i koju igru tu i tamo. Ipak, ako poželite zavrtjeti bilo što “ozbiljnije” ili možda upogoniti neku zahtjevnu aplikaciju trebat će vam nešto mnogo snažnije. Većina grafičkih čipova kuca na oko 400 megaherca, pa sve do najskupljih koji su blizu jednog gigaherca, a neki od njih neumorno rade i na 8 ili više jezgri, te proizvode oko 400 GFLOPS-a pa i više.

Dolje navedeno rangiranje grafičkih čipova odnosno GPU-ova bazirano je na ispitivanju alatima poput GFXBench, AnTuTu Benchmark i 3DMark.

Pogledajmo od najsnažnijeg do najslabijeg:

1. Qualcomm Adreno 430
2. NVIDIA GeForce Tegra K1
3. PowerVR GX6450
4. Qualcomm Adreno 420
5. ARM Mali-T760
6. PowerVR G6430
7. Qualcomm Adreno 330
8. PowerVR G6200
9. ARM Mali-T628
10. PowerVR GSX 544 MP4
11. ARM Mali-T604
12. NVIDIA GeForce Tegra 4
13. PowerVR SGX543 MP4
14. Qualcomm Adreno 320
15. PowerVR SGX543 MP2
16. PowerVR SGX545
17. PowerVR SGX544
18. Qualcomm Adreno 306
19. Qualcomm Adreno 305
20. Qualcomm Adreno 302
21. Qualcomm Adreno 225
22. ARM Mali-400 MP4
23. NVIDIA GeForce ULP (Tegra 3)
24. Broadcom VideoCore IV
25. Qualcomm Adreno 220
26. ARM Mali-400 MP2
27. NVIDIA GeForce ULP (Tegra 2)
28. PowerVR GSX540
29. Qualcomm Adreno 205
30. Qualcomm Adreno 203
31. PowerVR 531
32. Qualcomm Adreno 200

Koji GPU se nalazi u vašem mobitelu? Odgovor ostavite u komentarima.

Referenca: s.smartphone.com

Stigla nadogradnja softvera za Sony Xperia E4G

Stigla je nadogradnja softvera koja bi navodno trebala drastično povećati ionake snažne performanse ovog mobitela, ali i ispraviti određene stvari (problem oko multitoucha sad je rješen, međutim još uvijek nije stigla podrška za 480p YouTube video (za one koji ne znaju, iz nekog razloga, video na YouTube aplikaciji može se pregledavati samo u 360p usprkos sasvim sposobnom hardveru)).

Iako i dalje temeljena na posljednjoj verziji Androida 4.4.4 KitKat, verzija firmwarea 25.0.A.2.14 je dostupna svim korisnicima Xperie E4G te spremna za instalaciju na sljedećim modelima (E2003, E2053, E2006), naravno uključujući i Dual SIM.

Možda u nekoj od budućih nadogradnji – Sony očito neće brzo zaboraviti ovaj mobitel, koji je izašao u vrijeme dok je Lolipop već bio vani.

Čitava stvar, s downloadom (10Mbit/s) trajala je nekih 20-ak minuta, stoga ne odgađajte te ažurirajte svoj uređaj što je prije moguće.

™XPERIA firmware DOWNLOAD

Sony Xperia E4g – puno snage za 100 EUR-a

Sony Xperia E4g

Puno sirove snage za svega stotinjak EUR-a.

Sony je na tržište izbacio dva slična mobitela. Koliko slična? Naziv i izgled su zapravo jedine bitne stavke, sve ostalo je različito.

Xperia E4 dolazi s 5″ qHD zaslonom te nešto zastarjelim čipsetom (Mediatek MT6582, 4 x Cortex A7, uz slabašni Mali400MP2 (možete pogledati ovdje kako stoji na rang listi GPU-ova).

Xperia E4G kao što i naziv govori, dolazi s podrškom za 4G mreže (LTE Cat4 150/50 Mbps), ima nešto manji zaslon od 4.7″ uz qHD (540 x 960 piksela, odnosno slabašnih 234ppi) rezoluciju. Zaslon i jeste najveća boljka, boje su dosta isprane a slika pikselizirana. Srećom, boje se mogu podešavati, ali rezolucija nam je nažalost suđena, ipak je ovo niže klase uređaj, štedjeti se moralo negdje. Izrađen u IPS tehnologiji (poznavaoci Sonyija sada se čude, gdje je nestao TFT?) zahvaljujući kojoj ima izvrsne kuteve vidljivosti, dok će se pod snažnim ljetnim Suncem potruditi da slika ostane vidljiva. Treba spomenuti i stakloplastiku od koje je zaslon izrađen, jer izostaje dojam pravog stakla ispod prstiju, koji ne klize elegantno kako bi trebali (problem, nadam se riješiv već naručenim kaljenim staklom). Za pohvalu je i već standardni multitouch te premaz protiv grebanja. Uređaj je debeljuškast, iako izgleda prilično elegantno. Zaslon pokriva 64.5% prednje površine, do je stažnja srećom gumirana pa ne klizi tako lagano. Poklopac jeste odvojiv, da se umetnu kartice (microSIM i microSD do 32 GB) ali baterija ne ide van. Ukupne dimenzije mobitela iznose 133 x 71 x 10.8 mm, uz 135 grama težine. Nije po najnovijim trendovima, ali nije ni strašno.

Ovdje je pogonski stroj posve drugačiji – MediaTek MT6732 (4 x 1.5 GHz Cortex-A53, jezgre koje su štedljive ali istovremeno i snažnije od opjevanih Cortex A9 arhitektura, međutim pravo iznenađanje dolazi u obliku grafičkog čipseta – Mali-T760MP2 (695 MHz), isti onaj kojeg nalazimo u Samsung Galagxyu S6, samo što ne radi na 8 jezgri već na samo dvije i osjetno manjem taktu, ali ipak, prilično je neobično vidjeti ovaj GPU u ovako niskom cjenovnom razredu. Čip je napravljen u 64 bitnoj arhitekturi, trend u začetku koji se pojavio nedugo nakon posljednje inačice Appleovog iPhonea, međutim dok Google ne pruži odgovarajući softver, stavka ostaje samo lijepo slovo na papiru i ništa više.

Inače, MT6732 je čip iz visokog srednjeg razreda, čip nove klase bolji i od MT6582 (njega često nalazimo u kineskim mobitelima, dok snažniji brandovi uglavnom koriste MT6732, MT6752 itd.)

Iako ima samo 1 GB radne memorije, ovaj uređaj radi savršeno, bez imalo zastajkivanja na Androidu KitKat 4.4.4 (najavljena je nadogradnja na Lolipop), vjerojatno zahvaljujući Sony Timescape UI-u. Za pohranu tu je deklariranih 8 GB od kojih je oko pola dostupno korisniku, a karticama nadogradivo s još 32 GB.

Izvorni kôd za kernel ovog uređaja je objavljen, stoga su mogućnosti za razvoj prilično velike. Također, poznavajući entuzijazam developera na xda prema Sony uređajima, vjerujem da bi se uskoro nešto kvalitetno moglo i pojaviti. A možda nam i sam Sony omogući nadogradnju na Lolipop, govorkanja je bilo (nije da mobitelu nešto nedostaje, osobno ne vidim velike prednosti od te eventualne nadogradnje osim ako dođe u 64 bitnom izdanju).

Što se tiče rootanja uređaja, kažu ljudi da će posao obaviti KingRoot i vRoot (navodno se nakon toga ispod haube šalju neke informacije Sonyiju, koje i što, ne znam)

Spomenut ću još i web stranicu što sam našao, tvrde da imaju root alat i Android Lolipop ROM (ne bih odmah nasjeo na to, pripazite).

Stražnja kamera ima senzor od 5 MP, otvor blende od f2.8, podržava autofokus te sadrži zahvalnu LED bljeskalicu. Video snima u 1080p (FullHD odnosno 1920 x 1080 piksela) pri 30 sličica u sekundi, dok prednja kamera ima senzor od 2 MP i snima video od 720p te odlične “selfije”. Fotografije su odlične po danu (primjer, primjer2, primjer3), međutim kvaliteta drastično opada s mrakom ili umjetnim osvjetljenjem (mnogo šuma). Tu je i digitalna stabilizacija slike, još jedna neočekivana stavka, zatim prepoznavanje lica, “Burst mode” način slikanja, te HDR i Panorama. Sonyijev softver donosi i razne aplikacije koje će na fotografije zaljepiti filtere ili vam pak omogućiti igranje s virtualnom stvarnošću (3D drveće ili hodajući dinosauri na vašem radnom stolu će oduševit djecu). Kamera pretpostavljeno snima u 3 MP odnosno 16:9 odnosu – za punih 5 MP treba otići u opcije te odabrati stavku (u tom slučaju, odnos slike je 4:3). Za kraj treba spomenuti mogućnost fotografiranja tijekom snimanja video zapisa – vrlo korisna funkcija.

Ostaje nam povezivost, 4G očito, uz nevjerojatnih 150 Mbps, WiFi Direct, DLNA, Bluetooth te začudo, NFC! Isprobao sam ga i radi bez ikakvog podešavanja, zaista korisna tehnologija za koju se nadam da će zaživjeti na pametnim telefonima svih cjenovnih razreda, ili možda kao konkurencija QR kodu te štošta drugo. Izostala je podrška za USB OTG, ali zato za punjenje možemo koristiti neiskoristivi, svega nekoliko cm kratak microUSB kabal za punjenje i ostale aktivnosti (barem je ultra prijenosan, ako već ništa drugo).

Pod ostalo možemo navesti i radio svirač s RDS funkcijom, stvar koju mnogi proizvođači izbacuju iz svojih modela, iz meni nepoznatih razloga. Ugrađen je akcelometar, dodatni mikrofon za smanjivanje buke tijekom razgovora, zvučnik sasvim solidne jačine, dok će se za trenutnu poziciju pobrinut ugrađeni GPS odnosno ruski Glonass. Baterija ima snagu od solidnih i prilično izdržljivih 2300 mAh, što bi trebalo osigurati oko 12 sati razgovora, 50 sati slušanja glazbe, skoro 7 sati gledanja filmova te tridesetak dana provedenih u hibernaciji.

Xperia E/E4G dolaze u crnoj i bijeloj boji, potonja je izuzetno jeftina, posebice kod operatera (VIP 799 kn, Simpa 798 kn) ili nešto skuplja (cca 1100 kn) otključana u trgovini.

Za kraj, pogledajmo rezultate Antutu benchmarka odrađene na mom uređaju:

 

Ako tražite jeftin mobitel zaslona “taman” veličine, ugodnog za rad i s dobrom kamerom, ne trebate mnogo razmišljati.